"Novi treći put": Zato svaki političar danas glumi Ruzvelta
Kada je američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt preminuo u aprilu 1945, njegovo telo u kovčegu je vozom obilo brojne krajeve Sjedinjenih Američkih Drava.
Kada je američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt preminuo u aprilu 1945, njegovo telo u kovčegu je vozom obilo brojne krajeve Sjedinjenih Američkih Drava.
Nakon potpunog poraza i kraha japanske imperije u Drugom svetskom ratu, glavnu ulogu u obnovi Japana i njegovoj novoj, demokratskoj eri odigrala je Liberalno-demokratska partija (LDP). Od svog osnivanja 1955. godine, LDP je dominirao političkom scenom Japana. U vremenskom periodu dugom gotovo sedam decenija, partija je izgubila samo dve izborne trke i ukupno provela nepunih est godina u opoziciji. Od 30 posleratnih premijera Japana, 25 su bili članovi LDP-a. Od zaboravljenih i neuglednih Nobosuke Kiija i Zenko Suzukija do megapopularnih (ali nita manje kontroverznih) Juničiro Koizumija i inzo Abea, politiku Japana krojili su premijeri iz različitih struja Liberalno-demokratske partije.
Kada se 1989. ruio Berlinski zid, građani Istočnog Berlina, ali i Istočne Nemačke (DDR), nadali su se promenama nabolje. Ulazak u godinu ujedinjenja, na sruenom zidu, građani su proslavili uz Dejvida Haselhofa i njegovu pesmu “Looking for freedom”, simbolički stvarno traeći slobodu nakon vie decenija komunističke diktature.
Pre neto manje od 20 godina, Nemačku su kao i danas zadesile ogromne poplave. U Istočnoj Nemačkoj one su se pojavile kao posledica intenzivne i neprestane kie i iznenada su izazvale vanrednu situaciju u celoj dravi. Preko 20 000 ljudi bilo je angaovano da bi se sanirale posledice ove vremenske nepogode, te je vojska ove drave imala svoju najmnogoljudniju akciju od Drugog svetskog rata.
Kada se govori o posleratnoj Nemačkoj, moe se slobodno reći Hrićansko-demokratska unija (CDU). Ova partija predstavlja arhitektu obnove Nemačke nakon ratnog razaranja i poraza u Drugom svetskom ratu. Lideri ove konzervativne partije uspeli su da od međunarodno poniene drave, ponovo stvore uspenu i jaku naciju. Konrad Adenauer je Nemačku politički stavio na noge neposredno nakon rata, Ludvig Erhard je bio kreator njene ekonomske obnove, dok je Helmut Kol uspeo u nameri da Zapadna i Istočna Nemačka budu jedna drava.
Angela Merkel je nakon serije osrednjih rezultata na regionalnim izborima najavila da se vie neće kandidovati za bilo koju partijsku ili dravnu funkciju.
Ovogodinji nemački izbori predstavljaće i zvanični kraj “Merkel ere” u politici ove drave.
Kada se nemačka politička scena poredi sa ostalim dravama Zapada, moe se opisati kao različita po jednom detalju, stabilnosti.
Nemački birači u prethodnoj deceniji pokazali su nekoliko interesantnih karakteristika. Za početak nisu bili skloni glasanju za radikalne promene, čak i kada je to bilo aktuelno u celom evropskom i svetskom okruenju. Glasove su većinski dobijale umerene partije, dok leve i desne antisistemske snage nisu ostvarile proboj sličan drugim evropskim dravama. Birači su takođe imali solidno poverenje u kancelarku Merkel, čak i tokom velikih kriza, poput krize Evrozone, migrantskog pitanja ili kovid 19 pandemije.